Monika Tomić vratila se u Jajce nakon skoro cijelog života provedenog u inostranstvu i donijela sa sobom umijeće jedinstveno na području cijele Bosne i Hercegovine. „Po zanimanju sam osteopata i diplomu sam stekla u Velikoj Britaniji gdje sam i živjela. To su masaže koje su suptilnije, sve je nekako nježnije i pristupa se tijelu drugačije – sa poštovanjem. Pristup nije univerzalan, svaka masaža je različita ovisno o pacijentu. Ideja je da tijelo samo sebe liječi, a ti trebaš samo ukloniti određene smetnje, recimo u obliku zategnutog mišića.“
U Jajce se vratila spontano, s namjerom da na neki način doprinese svom kraju.
„Došla sam slučajno, samo na godišnji odmor, i svidjelo mi se. Rođena sam u Jajcu, ali sam od sedme godine odrasla u Hrvatskoj. U dvadesetima sam već otišla u inozemstvo, u Ameriku i tako. Volim se seliti – to mi nije teško. Volim pustolovine, pa sam odlučila vidjeti kako je u Jajcu. Imala sam svoj prostor u centru grada i činilo mi se da bi klinika za osteopatiju možda imala više koristi za ljude ovdje nego u Londonu. I evo sada radi već godinu i pol.“
Monikina klinika za osteopatiju, jedina takve vrste u cijeloj Bosni i Hercegovini, vrlo brzo je stekla povjerenje ljudi, uprkos tome što je za mnoge bila nešto novo i neobično. „Odmah je to meni krenulo. Prvo sam počela sa nekim prijateljima i poznanicima, nisam imala veliku reklamu, prosto mislim da se pročulo od čovjeka do čovjeka. I sad imam dosta raznolikih pacijenata, uvijek sam puna. Ljeti još više, jer dolazi dijaspora i turisti.“ Njene usluge prilagođene su tako da određene grupe, poput penzionera, imaju posebne olakšice. „Imam dosta i penzionera, jer sam sa njima u udruzi, pa oni imaju posebne cijene.“
Iza današnjeg uspjeha, ipak, stoje brojni početni izazovi i prepreke. „Moram priznati, pošto sam živjela na Zapadu i pogotovo u Velikoj Britaniji, doživjela sam kulturni šok kad sam se vratila u Bosnu i Hercegovinu. I još uvijek se čudim kako sve drugačije funkcionira, što mi je možda bio jedan od najvećih izazova – imati mali biznis negdje u Velikoj Britaniji ili ovdje, to je velika razlika.“ Za poduzetnicu u Bosni i Hercegovini, ključ opstanka leži upravo u snalažljivosti i fleksibilnosti. „Mislim da moraš biti riba koja zna plivati… ne mogu reći u mutnim vodama, ali moraš se sama snalaziti. Neki ljudi to vole, a za neke je to još prilagođavanje. Bilo je malo teško u početku i to što osteopatija ovdje nije prepoznata kao grana medicine, ali na kraju su mi u ministarstvu zdravlja odobrili da radim.“
Nakon svih pređenih kilometara, Monika danas kroz osmijeh šalje pomalo neočekivanu poruku mlađoj sebi. „Ne znam baš da li bih se vraćala u Jajce tako brzo. Mislim da je dosta izazovno kada živite negdje vani, a još ja volim velike gradove – živjela sam u Vankuveru i Njujorku gdje ima više sadržaja. Velika je razlika vratiti se u tako mali grad.“ Ipak, prilika da pomaže ljudima u manjoj sredini daje smisao cijelom iskustvu. „Kad sam tu, mislim da ovako jedan mali studio manualne terapije dosta znači ljudima i to je ono što mene drži ovdje. Iako nije lako, ovaj posao me ipak ispunjava na neki drugi način.“ A sve su dodatno obogatila i nova prijateljstva. „Zanimljivo je da sam preko BiHUB-a upoznala svoje najbolje prijateljice s kojima se i sada družim, tako da je to za mene stvarno bilo jedno posebno iskustvo s fantastičnim ženama!“
Piše: Maša Bogojević
