Otvaranje vlastitog prostora za vježbanje ogroman je korak, a za Jelenu Bilandžiju to je dugo bio veliki san. Nedavno je strah zamijenila hrabrošću i odlučila svoj san pretvoriti u stvarnost. Danas živi u Jajcu i radi u školi kao profesorica tjelesnog i zdravstvenog odgoja, a uz to vodi i školu gimnastike, pored rada u svojoj teretani. „Otvorila sam svoju teretanu koja radi već godinu i tri mjeseca. To mi je dodatna djelatnost, tako da nemam puno radno vrijeme, nego imam tri grupna treninga s oko 30–40 žena svih uzrasta.”
Za ovako veliki korak nije se mogla odlučiti bez čvrste podrške koja joj je ulila samopouzdanje. „Oduvijek sam željela otvoriti svoju teretanu, samo nisam imala dovoljno hrabrosti. Uvijek me bilo strah kome ću ja to otvoriti, šta ako ne bude radilo i slično. Puno su me nagovarale prijateljice i žene s kojima sam već radila u drugim teretanama, pa i da se prijavim za BiHUB projekat. Kad sam otvorila teretanu, zaista su sve prešle kod mene.” Strah od manjka klijentica ubrzo je nestao, a planovi za budućnost postali su ambiciozniji. „Voljela bih naći veći prostor gdje može stati više žena u jednom terminu, jer trenutno stane oko 12–13.”
Nakon otvaranja, osim starih klijentica, Jelena je privukla i mnoge nove žene iz svog kraja. „Moja teretana je malo izvan grada, jedina u tom dijelu. Puno novih žena mi je došlo odatle i bile su oduševljene! Preko ljeta uvedem i jutarnje treninge, pa su jedva čekale da krenemo i s njima.” Kroz cijelo BiHUB iskustvo, krug podrške dodatno se proširio. „Super mi je bilo! Jelena (Gavranić) i ja smo se lijepo uklopile i ostale baš dobre, pijemo sad i kafu. Marini (Čavar) često pomognem oko apartmana, uskačemo jedna drugoj gdje treba!”
Nakon što se konačno odvažila otvoriti svoj prostor, Jelena danas mlađoj sebi ima jednostavnu poruku: „Nikad ne odustaj!” Prisjeća se kako je na početku karijere bilo teško. „Kada sam tek završila fakultet, nisam mogla naći posao duže vrijeme. Jedan stari susjed mi je uvijek govorio – ne daj školu pod noge, doći će sve na svoje. Onda se nekako sve odjednom složilo – počela sam raditi u školi, krenula je i moja teretana i sad stvarno fino radim.” Iako priznaje da joj je ponekad nedostajalo strpljenja, sada zna da se isplati čekati. „Mislim da mi je nekad trebalo više strpljenja. U početku sam htjela ići i vani, u Njemačku ili negdje drugo. Već sam bila odustala. Ali eto, možda samo nekad treba malo više vremena da se sve kocke poslože!”
Piše: Maša Bogojević
