Nakon pet godina života u Engleskoj, Gabrijela Račić odlučila je da se s porodicom vrati u Livno i osnuje svoju farmu. U inostranstvu je pronašla inspiraciju da pokrene nešto jedinstveno na prostoru Bosne i Hercegovine – njena farma Stupe ima pokretne kokošinjce koji se pomjeraju prema potrebi i okolnostima koka, pružajući im slobodan uzgoj i zanimljivu alternativu u odnosu na uzgoj u kavezima. „Naša priča je bila neka vrsta entuzijastičnog povratka u rodni kraj. Gore smo živjeli pet godina, sa željom da se usavršimo i vidimo šta ima novo, ali uvijek s idejom da se vratimo. U našem zadnjem obilasku Engleske jednostavno smo se zaljubili u tu free range proizvodnju.“
Ljubav prema selu Gabrijela njeguje još od djetinjstva, ali i želju za promjenom. „Nekako nam je selo uvijek bilo bliže nego grad. Za mene je život na selu dinamičan i jednostavno zdraviji. Ali taj starinski oblik poljoprivrede mi se nije mnogo sviđao – uzima mnogo energije. Iako mislim da bez fizičkog rada nema sela, bitno je i čitanje literature i istraživanje kako logičnije riješiti neke stvari. Bez intelektualnog rada definitivno više nema sela.“
Njen koncept farme zasniva se upravo na tome – održivom rješenju u kojem se ogleda kombinacija prirode i znanja. „Za mene je ovaj vid proizvodnje elegantan način povratka na selo. Klasičan dan bez nekih ekstremnih situacija izgleda bajkovito i ležerno – volim se probuditi rano, kad ptice pođu cvrkutati. To je nešto što me smiruje i u biti moj životni san čuti svaki dan. Obiđem koke, one slobodno hodaju po danu, a uvečer provjerim je li sve u redu.“ Ipak, iza idile stoje i obaveze – dubinsko čišćenje kokošinjca i borba s lisicama također su dio posla. „U zadnje vrijeme imamo puno problema s lisicama. Od tih stvari se ne možeš braniti, to je jednostavno priroda. Ali zato moje koke jedu travu, blitvu, zelje, tikvice i slično. Sa takvom prirodnom simbiozom na jednoj strani puno dobiješ, a negdje izgubiš, ali to smo sve predvidjeli prilikom planiranja.“
Najveći izazov, međutim, nisu bile lisice, već ljudi. Osim određenih administrativnih poteškoća zbog specifičnosti njene farme, Gabrijela se susretala i s dosta skepse. „Kad smo mi tek počeli, ljudi su nam se sprdali – kakve prikolice, to će sve propasti i slično. Livno zna biti tvrda sredina, gdje se svaka novina teško prihvata. Ali kad se prihvati, jako brzo se replicira, pa je sada sve više OPG-ova koji promoviraju ekološki uzgoj.“ Snaga, ipak, leži u istrajnosti i dokazivanju kroz kvalitet. „Ko god je kupio naša jaja, nikad poslije toga nije otišao u trgovinu. To je nama najveća pohvala i najveći marketing.“
Veliku podršku na svom putu dobila je od žena koje su se, kao i ona, upustile u poduzetništvo. „Najveću podršku u početku dobiješ upravo od žena koje su na istom putu. A kako vratiti žene na selo? Vrlo jednostavno – pružiti im podršku. Jer žene imaju brutalne ideje.“
Danas, nakon povratka iz inostranstva i stvaranja jedinstvene farme u Bosni i Hercegovini, Gabrijela bi mlađoj sebi poručila: „Što ranije se prepusti različitim iskustvima – poslovnim idejama, upoznavanju različitih ljudi, obilascima različitih mjesta. U sebi otkrij ono što će život – pored porodice koja je meni sve – začiniti i učiniti ga još ljepšim. A onda se samo fokusiraj na tu ideju.“
Piše: Maša Bogojević
