Edina Grabovica radi posao koji mnogi smatraju poslom iz snova – vlasnica je ekskluzivnog hotela za mace u Sarajevu, jedinstvenog prostora u cijeloj Bosni i Hercegovini. „Mi nemamo nikakve kaveze gdje zatvaramo mace u odvojene boksove, već je to otvorena soba gdje one imaju svoj namještaj, pa čak i prirodno drvo uneseno i stavljeno na sredinu sobe da one grebu ako žele.“ Edina ima magisterij iz ishrane životinja i decenijsko iskustvo u industriji za kućne ljubimce. „Pošto sam deset godina vodila proizvodnju, u meni je ostao duh da u proizvodnom procesu znam šta se dešava i šta mi fali. U želji da ispunim potrebe maca, počela sam sama da pravim različit namještaj i tu se rodila nova ideja.“
Zahvaljujući BiHUB projektu ideja je dobila konkretan oblik. „To mi je bila odskočna daska da započnemo sa novom idejom – namještajem za mace. Kroz posmatranje njihovih potreba uvidjeli smo šta njima treba i što možemo direktno testirati kod nas. Zbog estetike i funkcionalnosti angažovala sam i arhitektu, željeli smo i momenat zelene ekonomije – pa je namještaj, a pogotovo prototipi, napravljen od već korištenog namještaja ili fabričkog otpada.“ Trenutno razvija modularne kućice koje se mogu slagati vertikalno ili horizontalno – “mačje toteme”, zidne platforme za penjanje, skrivene kućice koje se uklapaju kao ukrasni ormarići i dizajnerske grebalice.
Edina iskreno uživa u svom poslu. „Meni je to bukvalno kao neki tip odmora – kad dođem tamo, ako sam pod stresom neka maca je tu i izvuče to iz mene. Ne gledam ni na vrijeme – znam otići na posao mnogo prije radnog vremena, ili ostati poslije. Mislim da je to dovoljan pokazatelj kako se ja osjećam u tom prostoru.“ Užitak u posmatranju maca pretvorio je hotel i u malu laboratoriju. „Meni je tako zanimljivo kako različite mace biraju mjesta prema temperamentu – ako su povučene onda su u kućici, ako nisu onda leže na ležaljci. Prve zidne platforme za penjanje nastale su od ostataka starih drvenih stepenica. Kad smo ih probali na macama super nam je poslužilo za dalji razvoj proizvoda. Iako proces proizvodnje sporije ide, mislim da smo na pravom putu da napravimo nešto što nije komercijalno, već prirodno i prilagođeno njihovim potrebama.“
Od samog početka Edina ima veliku podršku supruga, veterinara po struci. „Krenuli smo zajedno sa vrtićem za pse i hotelom za mace. Tada nismo imali nijednog klijenta – bila je samo dobra volja, znanje i ljubav prema poslu. Kasnije se to razvilo, a naša glavna reklama bila je preporuka zadovoljnih klijenata.“ Danas su vrtić i hotel razdvojeni, ali se njih dvoje i dalje dopunjuju u radu. „Zajedno razgovaramo o namještaju, pošto i on provodi dosta vremena sa macama i razumije se u njihovo ponašanje.“
Kako nakon deset godina u prehrambenoj industriji za kućne ljubimce doći do posla iz snova i novih ideja? Edina mlađoj sebi poručuje: „Upornost i ljubav prema onome što radite se uvijek isplati. Vjeruj u sebe i nastavi putem u koji vjeruješ, jer nijedan uspjeh neće doći preko noći. Samo idi naprijed i ne posustaj, a na kraju će sigurno biti nešto divno.“
Piše: Maša Bogojević
