Marina Čavar iz Jajca već godinama gradi priču u kojoj se ljubav prema turizmu spaja s brigom za prirodu i zajednicom. „Marivo Invest je firma koja se bavi turizmom i ugostiteljstvom. Počela sam kao jedna mala agencija koja se bavila posredovanjem u iznajmljivanju smještaja i apartmana, gdje sam se proširila sa sadržajem koji bi produžio ostanak gostiju, poput električnih bicikala. Ove godine smo otvorili i restoran za naše goste, gdje mogu imati obrok napravljen od lokalnih namirnica, i time zaokružili cjelokupnu priču naše ponude.“
Iza svega što radi stoji uvjerenje da turizam mora biti u skladu s prirodom. „Očuvanje okoliša i predstavljanje naših prirodnih ljepota na što manje zagađujući način postalo je moja zvijezda vodilja prema svemu ostalom. Koncept predstavljamo i našim gostima, gdje želimo da se ljudi barem malo osvijeste – ako bi svako od nas barem sekundu poboljšao svoje ponašanje prema prirodi, već bi imali veliki napredak.“
Marinin rad u turizmu ima duboke korjene. „Počela sam raditi u turizmu sa 16 godina u obližnjem kampu. Kroz rad s ljudima različite kulture i predstavljanje našeg kraja drugima razvila mi se ljubav prema tome i to je postalo moj poziv.“ Međutim, turizam nije samo poziv. „Mora postojati ljubav prema tom poslu, jer turizam nije posao – to je jednostavno stil života.“ Zbog toga je zaokruženost Marivo Investa i jedinstvena turistička ponuda u Jajcu. „Turizam u Jajcu postoji od kada je Jajca. Međutim, ja sam imala osjećaj da sam prva i još uvjek jedina u Jajcu koja se bavi time na ovaj način.“
Put do uspjeha uvijek je ispunjen raznim preprekama, a za Marinu je to, između ostalog, bilo kako je to biti žena poduzetnica u maloj sredini. „U početku mi je bilo jako teško, jer ljudi ne razumiju – a takva stvar je i zbog toga što sam ja žena. Žena poduzetnica u maloj sredini, plus samohrana majka – to nije baš onako uobičajena priča. Meni osobno je to jako težak momenat u sredini u kojoj sam, jer je nekako ostalo ustaljeno da je poduzetnik muško.“ Uprkos svemu, Marina je nastavila. Održala ju je upornost, ali i podrška žena koje je srela usput. „Ako nešto želiš onda nađeš način da uspiješ. Kroz BiHUB II projekat sam proširila vidike, ali i dobila potvrdu za moje razmišljanje da žena ženi nije vuk, već da žena ženi treba biti drug. Meni je bilo stvarno inspirativno da vidim i žene iz Travnika i Livna na tim zajedničkim skupljanjima – stvarno smo pokazale da mi žene sve možemo!“ Divnu podršku imala je i u vlastitom timu. „Ove godine sam imala više nego sreću, da imam zaista sjajnu ekipu žena u organizacionom timu. Od njih pa sve do spremačica i ostalih, sve su to stvarno divne žene koje su dale svoj maksimum da bi sve dobro funkcionisalo.“
Kada danas pogleda unazad ima jasnu poruku mlađoj sebi: „Samo nastavi.“ Prisjeća se cijelog puta. „Dosta utiče na sve i imati te neke urođene talente, ali bitnije je kako ćeš se razvijati, na šta ćeš usmjeriti svoj mentalni sklop – šta ćeš hraniti, šta ne.“ A uz osmijeh dodaje: „I da svaka žena sve može. Ja sam ubijeđena u to da mi žene sve možemo! Svi mi imamo neke uzore, pretkinje, koje su nam usadile snagu. Samo je bitno da dosta radimo na sebi i razvoju svoje svijesti, a onda se tu naravno pronađu i drugi ljudi koji taj put načine lakšim.“
Piše: Maša Bogojević
